Kamenčići s plaže

Vjerujem da se lijepo kupate, igrate i uživate na moru. Čula sam kako mnoga djeca koja su ostala kod kuće imaju i svoj vlastiti bazenčić. Početkom ovog mjeseca i ja sam imala tu sreću odmarati na plaži prekrivenoj sitnim bijelim kamenjem. Šteta što nisu bili dovoljno veliki i plosnati za bacanje i poskakivanje na površini mora. Kad sam bila mala, mi smo ovu igru zvali ‘žabice’.

Meni s kamenčićima nikad nije dosadno, ponekad zamišljam da su oni moji prijatelji i dajem im imena, pomažu mi čuvati ručnik od vjetra i često me žuljkaju u sandalama. Onda se svi skupa smijemo, jer mi je zanimljivo što vole provoditi svoje vrijeme sa mnom. Imam ih i u džepovima, morat ću pripaziti da ih ne predam teti sladoledarki umjesto novčića.

Da sam imala više vremena, vjerojatno bih složila kamenčiće jedan na drugi i provjeravala njihovu ravnotežu. Ili bih pisala poruke u pijesku koje bi bile nevidljive i tajnovite jer bi ih valovi ubrzo obrisali. Možda bih potražila ima li onih koji su obojani različitim bojama i svjetlucaju se na Suncu. Nekad mi se čini kako jedva čekaju biti viđeni i doživljeni, pa mi mašu kao da govore ‘uzmi mene, uzmi mene’.

Kod kuće već imam kutije s kamenčićima iz cijelog svijeta, pa i uzorke pijeska s različitih plaža, uvijek ih je zabavno promatrati pod mikroskopom. Čak je zanimljivo i kad vani pada kiša, a ja u kući imam te male oblutke s kojima mogu izrađivati slike i mozaike. Imam ih nekoliko koje sam obojala u crveno i ukrasila tako da izgledaju kao bubamare. Kako bi bilo napisati pjesmu na njima? Ili napraviti magnetić? Puno je ideja!

Toliko od mene za prvi put, ovo je moja ‘poruka u boci’ za sve znatiželjne ljubitelje kamenčića…

Vaša geologinja Maja